...taj najljepši i najšumovitiji otok Jadrana, jedan od najatraktivnijih i kulturno-povijesno najzanimljivijih bisera Mediterana, iz godine u godinu posjećuju sve brojniji turisti.
Posjećuju ga zaljubljeni parovi, ljubitelji i istraživači prirode, zaljubljenici na tragovima povijesnih priča i legendi, istraživači daleke prošlosti i kulturno-povijesnih zanimljivosti.
Tko ga jednom posjeti i upozna, postaje njegovim zaljubljenikom, i stalno mu se vraća!

"Prijatelju dođi sunčaj se, odmaraj, zovu te Pod Škoji, Blace, Saplunara.
Tu priroda blista puna Sunca, sjaja, ljepote je resu, to je kutak raja"
           

Mljet se nalazi u južnodalmatinskoj otočnoj skupini. Najjužniji je i najistočniji od svih naših većih otoka. Proteže se između 170 19´ 19" i 170 45´ 16" istočne zemljopisne dužine i 420 41´ 12" i 420 48´ 23" sjeverne zemljopisne širine. Pruža se paralelno s istočnom polovicom poluotoka Pelješca od kojega je odvojen Mljetskim kanalom širine 8 km. Sjeverozapadni kraj otoka (rt Goli) udaljen je od Korčule 18 km, a rt Gruj na jugoistočnom kraju otoka udaljen je od Dubrovnika 30 km. Najbliži je morski put od Mljeta prema Pelješcu na smjeru Sobra (Zaglavac) – Prapratno 5 NM. Od Sobre do Dubrovnika udaljenost je 24 NM, od Pomene do Korčule 13 NM i od Saplunare do Dubrovnika 17 NM. S južne strane otoka otvoreno je more koje se pruža sve do sjeverne obale Apeninskog poluotoka, što mu daje značajke izrazito pučinskog otoka. U njegovoj su blizini dva važna pomorska prolaza, Vratnik, između otočića Olipe i Jakljana, i s druge strane Pelješki kanal, između Korčule i Pelješca, koji predstavlja glavna “vrata” za srednju Dalmaciju. Mljet je dug 37 km s prosječnom širinom od 3 km i površinom od 100.4 km2. Osmi je otok po veličini na Jadranskom moru. Dužina je njegove obalne crte 131.3 km, a pomorski akvatorij zauzima prostor do vanjske granice teritorijalnih voda Republike Hrvatske, površine 1286.77 km2. Općina Mljet zauzima 19.5% obalnog mora Županije i 4% ukupne površine morskog akvatorija Republike Hrvatske. To je za Mljet nova stvarnost i bitan čimbenik u razvojnim procesima. Najveće brdo na Mljetu je Veliki Grad sa 514 m, a pruža se sredinom otoka iznad Babina Polja. Ostala su veća brda Veliki Planjak (389 m), Sutilija (390 m), Vrh od Kantuna (465 m), Zirine (488 m), itd.

Otok se u dokumentima susreće pod imenima: de Melita, de Meleta, na Mlete, de la Melida, de Melta, de Malta, di Meleda, Melitensis Melitae sva jednako lijepa i melodiozna, kao i on sam. Riječ Melita – Melite u grčkom jeziku ima isto značenje kao i latinska riječ za med – mell, mellis. I ima smisla da njegovo ime nastaje od riječi med, jer su u prošlosti u njegovim šumama živjeli brojni pčelinji rojevi. Svoja saća pravili su u udubinama stoljetnih stabala i stijena. Današnji naziv za otok Mljet i Mljećanin za njegove stanovnike, odražavaju istodobno i ljepotu njegovih obala i šuma, i naznaku za poseban svijet, izdvojen i nedirnut u osami morske pučine i stoljetnih šuma. Iako su od rođenja do smrti bili okruženi morem, njihova izreka “Hvali more, drž´ se kraja!” rječito govori o naravi Mljećana. To ne treba čuditi jer je otok zbog svoje izoliranosti razvijao autarhičan način življenja. Mljećanin je poglavito bio okrenut šumi, polju, maslini, vinovoj lozi, kozi, ovci i magarcu kao izvoru života. More ga je udaljavalo od susjednog kopna zbog oluja, jakih vjetrova i primitivnih brodica u prošlosti. Ali kako je on svojom jakom voljom pobijedio i prašumu i od nje stvorio plodno polje, tako je pobijedio vremenom i strah od snažne huke mora i od XV. I XVI. stoljeća nadalje Mljećani su vrsni pomorci na svojim i dubrovačkim jedrenjacima. Plove jadranskim morem, Mediteranom, a odlaze i na Atlantski ocean sve do Amerike. No, stara izreka je ostala, jer su u olujama i nevremenima mnogi zauvijek ostajali u plavim dubinama. Prvi stanovnici Mljeta dolaze s Pelješca i doline Neretve. Bili su to Iliri koji su tijekom drugog tisućljeća prije Krista postupno naselili cijeli otok. Iz tog ilirskog razdobllja sačuvane su brojne utvrde – gradci i grobovi – kamene gomile. Pri rušenju nekih ilirskih gomila u njima su nađeni spiralni naočarasti privjesci od brončane žice, brončana dugmad i prstenje, te perlice staklasta izgleda. To upućuje na zaključak da su tadašnji prapovijesni stanovnici Mljeta trgovali, kontaktirali i izmjenjivali proizvode s ostalim stanovnicima uzduž Dalmacije i prema unutrašnjosti dinarskog zaleđa. Ostaci kamenih utvrda – gradaca, najbolje su sačuvani na brdu Veliki Gradac ponad Velikog jezera i gradac od Vodica, poviše izvora Vodice kod Babina Polja.

Mljet pripada mediteranskom klimatskom području sa suhim, vedrim i vrlo toplim ljetom, te kišovitim, ali blagim zimama, s najviše oborina potkraj jeseni i početkom zime. U ljetnim mjesecima najčešće puše burin, noću i ujutro, a popodne prelazi u osvježavajući maestral. Ima razdoblja kad danima traju bonace, more je sasvim mirno, lišće ne treperi. Tada je pravi užitak plivati uz mljetske obale i diviti se čistom i raskošnom podmorju. Kiše u tom razdoblju rijetko padaju, osim povremenih kratkotrajnih nevera s vjetrom s pučine. Tijekom kasnojesenskih i zimskih mjeseci zapuše jaka bura i tada je vrlo svježe. No, ta razdoblja nisu duga jer ih smjenjuju toplija razdoblja s južnim vjetrovima. Tada temperatura zraka brzo raste i doseže i više od 15 C. Snijeg je prava rijetkost, a kad i padne, brzo se otopi. Obično dolazi s juga preko otvorene pučine. Rane su jeseni, čak i veći dio zime, blage pa listaju i cvjetaju mnoge vrste grmlja, drveća i voćaka, na primjer vrijes, mrča, planika, šipak, naranče itd. Mljet ima idealne klimatske prilike za razvitak zimskog turizma.

Mljet ima klasičnu klimu sredozemnih obala, te se prema Koppenovoj klasifikaciji ubraja u područje entezijske klime. Nalazi se u južnoj zoni klimatskog tipa koja obuhvaća obalni pojas od ušća Neretve, te južne otoke Vis, Hvar, Korčulu, Mljet, Elafite i Dubrovnik. Temperatura se zraka i količina oborina mjere na Mljetu od 1892. godine. Temperatura očituje maksimum u srpnju, a minimum u siječnju. Ljeta su vrlo topla, a zime blage. Godišnji hod naoblake očituje minimum ljeti (kolovoz), dok je maksimum raspodijeljen na četiri mjeseca od kraja jeseni do početka proljeća. Godišnji hod količine oborina obilježen je minimumom ljeti i maksimumom u jesen. Temperatura zraka ispod ništice prava je rijetkost i javlja se samo u brdovitim predjelima otoka, na većoj nadmorskoj visini. U više od 100 dana temperatura zraka prelazi 25 C. Kako zime u pravom smislu riječi nema, čini se da na Mljetu postoje samo dva godišnja doba. Glavni čimbenici koji određuju tako pogodnu klimu otoka jesu zemljopisna širina, Jadransko i Sredozemno more, te gorje u neposrednoj blizini mora i otoka.

O broju stanovnika Mljeta u srednjem vijeku nemamo nikakvih statističkih podataka, međutim, prema spisima Mljetske kancelarije, očito je da je bio gusto naseljen tijekom XIV. i XV. stoljeća od naselja Žare i Korita do Blata, s glavnim naseljem Babino Polje. Tijekom srednjeg vijeka kuga je harala i Mljetom. Ta je strašna bolest odnosila i po dvije trećine otočnog stanovništva. U novije vrijeme stanovništvo je stradavalo i od nekih drugih zaraznih bolesti. U vremenu od 1673.-1674. godine na popisu pučanstva koji je provela Dubrovačka Republika, Mljet je imao samo 622 stanovnika. 1807. g. Mljet je imao 896 stanovnika. Od 1857. pa sve do 1948. godine stanovništvo se stalno povećavalo, osim od 1890.-1900. g. Najveći broj stanovnika, otok je imao 1948.g., a od tada se ono stalno smanjuje, a istodobno se u tom razdoblju naglo povećava broj Mljećana koji žive u Dubrovniku, Splitu, Zagrebu, Rijeci i drugdje.Posljednja tri popisa stanovnika Mljeta po mjestima pokazuju sljedeći razmještaj žitelja na otoku:

Iz navedenih je podataka vidljivo da se tijekom povijesti znatno mijenjao broj stanovnika. Tijekom zadnjih nekoliko desetljeća naglo opada zbog propadanja poljoprivrede i ribarstva, ali je za očekivati da će se razvojem otočnog ugostiteljstva i turizma, te ponovnim oživljavanjem maslinarstva i vinogradarstva, broj njegovih stanovnika polako povećavati.

Zbog vrlo blage mediteranske klime i sastava tla, na Mljetu je razvijena bujna vegetacija koja se javlja u dva osnovna oblika: alepski bor i zimzelena lisnata šuma hrasta česvine, te antropogeno degradirani oblici vegetacije u koje se ubrajaju makija, garig i kamenjar.Osim alepskog bora, Mljet je poznat i po šumama česvine-crnike. U predjelu između Saplunare i Vratničke raste samonikli pitomi bor ili pinj. Taj je jugoistočni dio otoka pod posebnom zaštitom kao rezervat prirodnih predjela. Specifična ekološka sredina glavna karakteristika koje je izoliranost i mala površina otočnog ambijenta, te šumovitost i slaba napučenost, omogućuju razvoj brojnih životinjskih vrsta. Na otoku živi kuna bjelica, divlja mačka, jelen lopatar, divlja svinja, zec, muflon, podivljala domaća koza, miš, puh, jež, žaba, kornjača, mali skakavci, brojne ptice: kos, čučka, jarebica, fazan grmuša, vrabac, divlji golub, galeb, sokol i druge, te zmije neotrovnice- blavor i bjelouška. Bogatstvo otočne faune omogućuje razvoj i lovnog turizma, posebno lov na divlje svinje.O otočnoj fauni brine Uprava Nacionalnog parka "Mljet" i Lovačko društvo "Jelen".