nacionalni park mljet

Nacionalni park «Mljet» je osnovan 11. XI 1960. godine kao najstariji Nacionalni park na otocima. Nalazi se na zapadnom dijelu otoka Mljeta i zauzima površinu od 5.375 hektara. Njegove granice obuhvaćaju oko jednu trećinu kopna otoka sa pripadajućim otočićima i obalni morski pojas širine 500 m od najudaljenije točke kopna. Kao jedinstveni primjer osebujne vegetacije, sa Velikim i Malim jezerom kao geološkim i oceanografskim fenomenima u kršu, ovo područje je značajno i poznato i u svjetskim razmjerima. Izuzetna kulturno-povijesna baština u neprekinutom slijedu datira od vremena ilirskih plemena, rimskog carstva, Dubrovačke republike i doseže sve do današnjih dana života suvremenoga čovjeka koji je ovdje stvorio stabilne uvjete života u suglasju s netaknutom prirodom. Dođite i uvjerite se!


FLORA I VEGETACIJA

Bujna vegetacija otoka, poglavito područja Nacionalnog parka, pribavila je Mljetu atribut "zelenog otoka". Ostaci mediteranske prašume, izvorne šume crnike (Orno-Quercetum ilicis H-ić) prisutni su samo fragmentarno, a najbolje je očuvana panjača u predjelu Velika dolina. U drugim područjima ta je šuma nadomještena makijom, garizima, kamenjarima, te prostranim šumama alepskog bora. Alepski bor (Pinus halepensis, Mill.) najčešće tvori šume na padinama južne i jugozapadne izloženosti. On ovdje predstavlja najljepši i najsačuvaniji tip šume te vrste na Sredozemlju. Brojne endeme među kojima su dubrovačka zečina (Centaurea ragusina L.), Jupiterova brada, (Anthyllis barba-jovis L.) i drvenasta mlječika (Euphorbia dendroides L.) nalazimo na strmcima južnih obala otoka.

FAUNA

Bogat i zanimljiv životinjski svijet Nacionalnog parka "Mljet" još nije u potpunosti istražen. Jedna od osobitosti otoka su tipična krška podzemna staništa: polušpilje, špilje i jame, sa endemskom faunom beskralješnjaka od kojih su neki svoje znanstveno ime dobili upravo po Mljetu, gdje su prvi put pronađeni. To su primjerice: Strouhaloniscus meledensis, Pergamasus meledensis, Otiorrhynchus meledanus i Meledella werneri. Dosad je na otoku zabilježeno ukupno pet vrsta zmija i šest vrsta guštera. Od guštera česti su zelembać (Lacerta viridis), oštroglava gušterica (Lacerta oxycephala), obična gušterica (Lacerta melisellensis) i kućni macaklin (Hemidactilus turcicus). Zmije su na otoku prorijeđene radi unošenja indijskog mungosa (Herpestes auropunctatus) 1909. godine. Ptičji svijet bogat je i raznovrstan osobito u doba seobe. U borovim šumama i makiji su brojne male pjevice, kao što su zebe (Fringilidae), crvendać (Erithacus rubecula) i kos (Turdus merula), a u proljetnim i ljetnim mjesecima se čuje pjev slavuja (Luscinia megarhynchos). Od grabljivica, može se vidjeti vjetruša (Falco tinnunculus), kobac (Accipiter nisus) i škanjac osaš (Pernis apivorus). Od sova, česte vrste su ćuk (Otus scops), šumska sova (Strix aluco) i ušara (Bubo bubo). Od sisavaca tu žive: miš (Apodemus mystacinus), jež (Erinaceus europeus), više vrsta šišmiša (Chiroptera), obični puh (Glis glis), kuna bjelica (Martes foina) i obični zec (Lepus europaeus). Jelen lopatar (Dama dama) unesen je na otok poslije drugoga svjetskog rata, a odnedavno i divlja svinja (Sus scrofa).

PODMORJE

U podmorju Parka nalazi se pravo bogatstvo životnih oblika, a posebno onih rijetkih i endemičnih. Jedna od specifičnosti podmorja Jezera su školjkaši koji se ovdje zbog pogodnih uvijeta razvijaju u velikom broju. Svakako treba izdvojiti Jakovsku kapicu (Pecten jacobaeus), zatim zakonom zaštićenu plemenitu perisku ( Pinna nobilis) našeg najvećeg školjkaša i prstace (Litophaga litophaga). U Jezerima živi vrsta meduze roda Aurelia, koja ne živi nigdje drugo na svijetu. Pojedini primjerci su izrazito veliki – mogu dosegnuti veličinu i do 55cm u promjeru. Međutim, ona je za kupače posve bezopasna. Ponekad se može primijetiti na površini, ali se više zadržava u dubljim slojevima mora hraneći se planktonom. U neposrednoj blizini Velikog mosta, u Velikom jezeru, nalazi se najveći poznati greben busenastog kamenog koralja (Cladocora caespitosa) koji se na ovom području razvija zbog specifičnih uvijeta.

MLJETSKA JEZERA

Mljetska jezera su svoj današnji izgled dubokog morskog zaljeva dobila nakon zadnjeg ledenog doba, kada je zbog otapanja leda došlo do postupnog povećanja razine mora pri čemu su se krška udubljenja, u kojima su današnja jezera, prvo počela ispunjavati vodom, a daljnjim povećanjem razine mora i morem. Danas su jezera u potpunosti morska i s otvorenim morem povezana uskim prolazom Vratosolina, kroz koji se u njima izmjenjuje voda pod utjecajem plime i oseke.

KULTURNO POVIJESNA BAŠTINA

Ostaci kulturno-povijesnih spomenika sežu još od vremena Ilira koji su otok naselili tijekom 2. tisućljeća prije Krista. Iz tog razdoblja sačuvane su brojne utvrde (gradci) i grobovi (kamene gomile). Da je otok bio poznat i starim Grcima, svjedoče pisani izvori grčkih autora iz 4. stoljeća prije Krista i brojni nalazi grčkih amfora i potopljenih brodova uz obale Mljeta. Iz razdoblja Rimljana najvrjedniji su ostaci palače iz 2. – 4. stoljeća te ranokršćanskih bazilika iz 5. stoljeća u Polačama. Impozantan je benediktinski samostan i crkva na otočiću Svete Marije u Velikom jezeru koji datiraju iz 12. stoljeća te ostaci mosta na ulazu u Veliko jezero sa mlinicom iz 17. stoljeća koja je bila jedinstvena po tome što je korištena energija morske struje za njeno pokretanje i mljevenje žita. Samostan je nastavio sa radom i kada je u početkom 15. stoljeća pripojen Dubrovačkoj republici, a ugasio se početkom 19. stoljeća dolaskom pod Napoleonovu vlast.

opširnije...