KULTURA I POVIJESNO NASLIJEĐE
KUD Natko Nodilo je kulturno-umjetniko društvo koje nosi ime hrvatskog povjesničara i političara porijeklom s Mljeta. KUD je nastao davne 1968 godine, a od tada pa sve do danas imao je niz uspješnih nastupa diljem lijepe naše, ali još i dalje.
Otočani su posebno ponosni na folklor i očuvanje tradicije te je stoga povodom Dana općine Mljet, uručena zahvalnica KUD-u Natko Nodilo za nesebičan doprinos očuvanja kulture i tradicije otoka Mljeta. S ponosom ističemo da mljetski KUD nastupa na smotrama kao što su Vinkovačke jeseni.
Jedan od tradicionalnih plesova je Škampa Boško.
Klapska pjesma zbog svoje složenosti i iznimnosti zauzima važno mjesto u glazbenom folkloru hrvatskog priobalja i otočja. Na Mljetu tu ulogu ima klapa Kurenat.
Mješovita klapa Kurenat gaji tradicionalan način pjevanja karakterističan za dalmatinsko podneblje. U svojim a'capella izvedbama pod vodstvom Velebita Veršića klapa je obradila značajan broj tradicionalnih, narodnih ali i zabavnih skladbi.
Klapa nastupa u stiliziranoj narodnoj nošnji otoka Mljeta, a u sadašnjem sastavu djeluje od 2010. godine.
Mljetska narodna nošnja, mljetski vez
Ženska narodna nošnja ostala je sačuvana, dok je muška obnovljena. Osnova ženske nošnje čini crvena suknja – gunj, od vunenog sukna i bijela košulja koja se ističe u kontrastu s crvenom. Izvorni dio nošnje je i pas, nekada svilen a danas obično suknen, kojim su se žene pasale.
Na otoku se uzgajao dudov svilac, tako da su košulje, bječve (čarape) i pasevi za svečane prilike bili rađeni od svile. Prsa i leđa kao produžetak suknje živih su boja i vjerojatno su ostatak prvobitne haljine. Na glavi žene imaju kapisu – škufiju izvezenu mljetskim vezom većinom crvene boje. Na nju se stavlja i krpa – marama ukrašena čipkom i vezom te ukrašena crvenim trakama. Na nogama žene imaju bijele čarape i crvene cipelice.
Zanimljivo je spomenuti da se nakon smrti supružnika, ženska nošnja bojala u crno i tako nosila do smrti. Kod muške nošnje, osim mljetske košulje i hlača nosio se crveni pojas (od početka 14. stoljeća) koji je simbolizirao oslobođenje Mljećana od kmetske podložnosti unutar Dubrovačke Republike.
Pjesnici: Ignjat Đurđević (...i dok se voziš jezerom, ploviš zapravo šumom...)
Kulturno-povijesni spomenici:
Nacionalni park «Mljet» je osnovan 11. XI 1960. godine kao najstariji Nacionalni park na otocima. Nalazi se na zapadnom dijelu otoka Mljeta i zauzima površinu od 5.375 hektara. Njegove granice obuhvaćaju oko jednu trećinu kopna otoka sa pripadajućim otočićima i obalni morski pojas širine 500 m od najudaljenije točke kopna. Kao jedinstveni primjer osebujne vegetacije, sa Velikim i Malim jezerom kao geološkim i oceanografskim fenomenima u kršu, ovo područje je značajno i poznato i u svjetskim razmjerima. Izuzetna kulturno-povijesna baština u neprekinutom slijedu datira od vremena ilirskih plemena, rimskog carstva, Dubrovačke republike i doseže sve do današnjih dana života suvremenoga čovjeka koji je ovdje stvorio stabilne uvjete života u suglasju s netaknutom prirodom.
Rimska palača u Polačama i starokršćanske bazilike
Samostan i crkvu Sv. Marije sred otočića u Velikom jezeru osnovali su u 12. stoljeću benediktinci iz Monte Gargana u Italiji. Crkva je tijekom stoljeća mijenjala izgled pod naletom stilova, renesanse i baroka, ali je centralni dio ostao romanički.
Zaštićeni krajobraz Saplunara
Kilometrima duge pješčane plaže mamac su za sve kupače, ali i one koje žele uživati u prekrasnom krajobrazu. Saplunara sa plažama Velika i Mala Saplunara te plažom Blace ( limuni) kilometar dalje, jedno su od rijetkih preostalih u potpunosti pješčanih plaža. Pod zaštitom su od 1965. godine.
U predjelu između Saplunare i Vratničke raste samonikli pitomi bor ili pinj.
Knežev dvor
Prostrana renesansna prizemnica širokih prozora iz 1554. godine , okružena stablima stoljetnih maslina, u narodu nosi naziv “Palac”.
U unutrašnjosti kneževa dvora je prostrano dvorište, a pred njim terasa i zdenac. S jugoistočne strane podignuta je utvrda koja se naziva kaštel.
Ostaci dvotravejne crkve svetog Pankracija, prvog zaštitnika otoka Mljeta.
Crkvu su sagradili mještani Babina Polja, a nalazi se neposredno uz crkvu sv Vlaha i Sotnice u Babinom Polju. Arhitektura je specifična za razdoblje predromanike i prijelaza u romaniku te se pretpostavlja da je sagrađena između 11. i početka 12. stoljeća.
Iskopine crkve sv. Pavla
"Zelenoga nadno Mljeta
Ovo je luka, kralju znani,
Gdje se od mora uda i kleta
Pavao sveti Jura sahrani.
Na ovemu on otoku
U pravedne plame vre
Ljutu zmiju i žestoku
Ka se njemu ruke trže"
Junije Palmotić
Crkva datira iz 5.stoljeća, a nalazi se na lokalitetu Crkvine, između mjesta Korita i Saplunara. Iako se primarno mislilo da ostaci pripadaju romaničkoj crkvi iz 11. stoljeća, daljnim arheološkim istraživanjima otkrili su se ostaci jedne znatno veće starokršćanske dvoapsidalne jednobrodne bazilike, sagrađene na temeljima ville rustice. Osim iskopina crkve sv. Pavla na Mljetu se na još nekoliko lokaliteta nalaze starokršćanske crkve i bazilike. Primjeri toga su u Polačama, gdje su pronađeni ostaci više starokršćanskih građevina, te u Babinom Polju.
Na dokazivanju teorije o brodolomu sv. Pavla na otoku Mljetu uz općinu Mljet i Mljećane, veliki trud ulažu dr. mon. Miho Demović kao i dr. Antun Ničetić, kap. d. pl. te brojni znanstvenici. Bitno je spomenuti i najglasnijeg i najpoznatijeg zagovornika ove teorije, mljetskog opata Ignjata Đurđevića. Na temu Svetopavlavskog brodoloma u vodama otoka Mljeta održani su i znanstveni skupovi, a dr. mon. Miho Demović je povodom Dana općine Mljet dobio i nagradu za životno dijelo.
Iz perioda kada su otokom vladali Iliri, ostala su brojna arheološka blaga kao što su ilirske gradine i gomile koje su rasprostranjene po čitavom otoku.
Izvorni suveniri:
Mljetska vrša - tradicionalno ribarsko oruđe.
Košic - mljetska pletena košara
Replika mljetske narodne nošnje i nakit