Otok Mljet spominje Appian 35. godine prije Krista u njegovom djelu «De rebus Illiricus», a u svezi Augustovih ratova kada Rimljani zauzimaju Ilirski grad Melitusu nepoznatog titulara. Oni tada grade rimsku palaču, Palacij, najveću takvu građevinu na Jadranu nakon Arene u Puli i Dioklecijanove palače.

O moći i blagostanju toga vremena svjedoče ostaci impozantnih zidina palače, dviju bazilika, termi, arsenala te pješčana plaža za nasukavanje brodova i podmorski ostaci brodogradilišta.

U ovoj prirodnoj luci zaklonjenoj od jakih vjetrova nalaze se ostaci kolona za koje su se vezivale rimske galije. Luka je zaštićena sa četiri otočića: Moračnik, Tajnik, Ovrata, Kobrava, te ima izvor pitke vode, što je također odredilo smještaj palače. U V. stoljeću ovaj je rimski posjed davao 500 solida godišnjeg prihoda. Osnovu ekonomije činila je proizvodnja soli, vina, maslinovog ulja, meda, mesa i sira ovaca i koza, suhe i usoljene ribe.

Nalazi svjetiljki sa ukrasima kantarosa i palme potječu iz IV st. a postoje i razne posude, dekorativni komadi plastike, oltarska menza, mnogobrojne baze kapitela, te 400 komada novca iz kasne antike.

Darovnica Odoakara od 18. ožujka 489. godine spominje uz Sirakusu na Siciliji i Mljetskog «comes domesticorum» Pieriusa na Mljetu čiji carski posjed donosi 200 solida godišnje.

Antičko razdoblje na Mljetu traje oko 800 godina počevši od 167. g. p. K. do kraja VII stoljeća.